Hm, mnogo zavisi od ciljne grupe gledaoca.
Ako je dokumentarac namenjen veoma ozbiljnoj publici, na primer naučnicima, onda pretpostavljam da sam scenario sa ovakvim dramskim elementima, nije toliko bitan.
A ako je ciljna publika, obični ljudi koji bi malo zabave, kao recimo kod dokumentaraca sa Discovery-ja, History Channel-a i sličnih, Onda je sve sličniji ovoj mojoj formuli iz prve poruke...
Evo primer jednog takvog dokumentarca:
- Malo uvoda. Opis i pokoja scena čime se bavi neki lik iz dokumentarca.
- Zatim konkretnije. Šta taj lik konkretno želi da postigne. Ili u kakvu nevolju je konkretno upao. Cilj vrhunca zapleta je naravno da se stvori radoznalost kod gledaoca.
- Zatim vrhunac. Začuje se glas naratora i krenu napetiji zvučni efekti. Narator još jdnom podseti u kakavom problemu se lik nalazi. Ukratko se ponova prikaže nekoliko inserata iz prethodnog dela emisije.
- ...(Sada je odličan trenutak za reklame.)
- Nakon reklama ponovo onaj glas naratora i ukratko prikaz toga što narator govori.
- I tek nakon toga se dokumentarac "pravo" nastavlja pa se prikazuje kako on rešava taj problem.
- I taj opisani niz dogadjaja se obično ponovi nekoliko puta u dokumentarcuu.
- na kraju se može prikazati i kratko opisati rezultat toga što je taj lik radio. Možda neke istorijske posledice ili kadrovi nečega što je lik sagradio tokom dokumentarca.
- I na samom kraju odjavna špica, kredits... THE END
- Ako je dokumentarac o životinjama, opet isti princip samo što narator non stop govori da bi gledaoc znao šta ta životinja u stvari radi. Narator i njegova objašnjenja su tu ključan faktor jer većiona ljudi ne bi imala pojma o čemu se radi. Na primer životinja šeta kroz traviu a narator kaže da je pošla u lov ili da je sezona parenja i da je pošla da se pari. Životinja se vraća na polazno mesto a narator kaže da nije uspela ništa da ulovi i onda od toga napravi onaj vrhunac zapleta. Kaže da možda neće preživeti ako i sutra ne uspe... (i dalje, nadam se da već naslućuješ kako se nastavlja priča.)
Dobra vest je da su dokumentarci medjusobno jako slični. Ima nekoliko "kalupa" i svaki od njih se uklapa u jedan od njih. Pogledaj nekoliko, odaberi neki da ti bude uzor i pokušaj da kopiraš njegov "kalup".
Mene konkretno zanima kako dobro postaviti pricu za dokumentarac koji bi bio drustveno angazovan na temu nedovoljne brige o specificnoj bolesti i upoznavanje sa njom i dokumentarac na temu arheoloskih istrazivanja-istorije. Ima li tu nekih saveta, preporuka, literature...?
Za početak preporučujem prethodno. Znači nađi neke koji se već uklapaju u taj opis. Gledaj ih i pokušaj ukapirati njihov kalup.
To u vezi brige o bolesti, pretpostavljam da može na dva načina da se izvede:
A) onaj gore opisani način (kao na Discovery kanalu). Znači pratiš jedan konkretan slučaj bolesti. Problem te osobe. Problem je zaplet. Onda napraviš vrhunac od toga... pa onda kako se završilo.
B) Onaj naučnički ozbiljan stil dokumentaraca. Znači puno raznih statističkih podataka. Kadrovi sa izjavama građana. Šta kaže advokat na to. Šta kaže ministar. Šta kaže ovaj. Šta kaže onaj. Opet malo brojki.. Na kraju zaključci nekih autoriteta koji su se pojavili tokom dokumentarca...
ukoliko se tu uopste moze govoriti o klasicnom scenariju.
Što se tiče samog formata scenarija, na papiru može izgledati isto kao i scenario za sve druge filmove.
Inače tehnički gledano, glavna razlika je u tome što se kod igranih filma unapred odredi šta će biti snimljeno dok se kod dokumentarca snima "stvarnost" (o kojoj svakako manje ili ni malo ne možemo odlučivati).
...U svakom sluačju, gledaj što više dokumentaraca... Traži uzore... Kopiraj dok ti to ne postane rutinski.
Da li neko zna za dobru knjigu-prirucnik o tome, na srpskom ili engleskom?
Ja mislim da imam najmanje jednu knjigu o dokumentarcima. Javiću ti još...