Iako je samo sinopsis deluje mi dosta raskošno
Odmah zamišljam neku bgatu scenografiju, energičnu atmosferu... Fino! Dosta me zaokupilo i "uvuklo" u priču što je karakteristika dobre priče (ili bar dobrog uvodnog dela priče).
Deluje da si imao prilčno jasnu viziju u svojoj glavi čim si uspeo takav tip scene da zamisliš. To je verovatno neophodna karakteristika koju pisac mora imati.
dalje naravno preostaje rad i praksa... (jer bez toga talenat ostane samo talenat).
Evo još nekih misli o tvojoj priči:
- Mislim da je idealno da vreme radnje bude u periodu pre drugog svetskog rata tj. u to vreme kad ni struja nije baš korišćena u kućama. Eventualno dolazi u obzir i posle drugog svestkog rata vreme ali u nekim manje urbanim sredinama. Na primer kao vreme i mesto radnje od filma Doktor Živago.
- A sećanja na rat me totalno asociraju na scene prvog svetskog rata. Što je još jedan razlog zašto mislim da radnju treba staviti u to vreme između dva svetska rata.
Evo malo inspiracije na tu temu scena prvog svetskog rata:
- Kratki film Piter Džeksona, snimljen radi demonstracije RED kamera:
- U filmu Dr Živago takođe imaš dosta scena sa ranjenicima (jer je doktor Živago bio doktor u ratu) što može da posluži za inspiraciju:
- u filmu "12 Majmuna" ima jedna scena iz prvog svetskog rata koja je takođe u stilu tvoje priče:
Onda bi poslednja scena bila kako jedan vojnik pise pesme, zatim padne bomba, onda vojnici iznose vojnika, povredjenog, previjaju mu glavu, i poslednji kadar bila bi ta knjizica.
znači rasplet je otkriće da je povredio glavu u ratu i da otuda dolazi ta nesigurnost u sopstvena sećanja. Fino! Skroz dobro!
Sve u svemu ovo mi deluje kao dobra priča za neki kvalitetan kratki film sa ne baš malim budžetom. Ali kao što sam ti već rekao, nikad neće svi scenaiji biti pretvoreni u filmove. Tako da ne moraš sada da razmišljašš o tome. Budi opušten i završi priču takvu kakvu si je zamislio. A onda traženje prilike da se to snimi neka bude neka druga faza.