Pozdrav!
Evo da napišem šta mi je palo na pamet u prvih par minuta nakon čitanja ovog pitanja, a kasnije možda budem imao i druge ideje:
- Za komercijalni film skoro sigurno je da bolje da kraj bude srećan osim ako ima neku baš sofisticiranu priču gde se ne uklapa srećan kraj.
Za komercijalan film je između ostalog bitno, kakav kraj je zaslužen? Ko je šta zaslužio?
Ne znam ništa o likovima ovog filma, ali očigledno je da ako ima dece među taocima da publika ne bi smatrala da zaslužuju smrt. Dakle srećan kraj za ovaj slučaj.
- "Sofisticirana priča" bi na primer bila kada ta familija taoca ne bi bila slučajna nego recimo da su baš oni konkretno veoma zli i uništavali druge familije u prošlosti. Pa da im se sada vraća. Recimo da su oni glavni likovi ili glavni negativci u tom filmu. U tom slučaju prikladan kraj bi bio da recimo ostavi publiku pred moralnom dilemom i konfilktom između "hladne pravde" i te dece koja su verovatno nedužna. Tu bi i nesrećan kraj došao u obzir. Nesrećan kraj bi tada imao poruku da se zlo ne isplati i da se zlima sve vraća.
- Surovija i mračnija varijanta te sofisticirane priče bi recimo bila sledeća:
Većina ljudi smatra da bez obzira kakva osveta je u pitanju ta osveta ne treba da uključuje decu. Međutim šta ako film uspe da kod publike stvarno izazove želju da se sprovede ta surova osveta koja bi uključila ubistvo cele te familije... U tom slučaju verovatno bi otvoren kraj bio odličan. Tu bi poenta filma bila da se publika iznenadi saznanjem koju emociju su u stanju da osete.
- Ako bi to bio "tipičan" domaći film tu bih definitinvo očekivao da kraj bude nesrećan i samo bih se pitao koliko količina toga bi bila prikazana. Iz nekog razloga mnogi domaći filmovi su pesimistični generalno ili imaju nesrećan kraj. Takvi filmovi su hvaljeni "jer su umetnost". Dok su filmovi sa srećnim krajem po istm principu odmah otpisani jer nisu umetnost nego jeftina komercijalna priča... Mene lično ne interesuje šta je umetnost i ne sudim o filmu koliko je dobar po tome da li ga neko etiketira kao umetnost ili ne. Ja lično više volim srećan kraj.
Takođe pored neviđene poplave pesimizna i loših vesti (i loše realnosti) već decenijama ne vidim da nesrećan i pesimističan film uopšte deluje originalno našim gledaocima. To je samo još jedna mračna nesrećna priča. Mislim da priča koji čak i u bezizlaznoj situaciji otkriva pravu nadu, može mnogo snažniji utisak da ostavi na našu (napaćenu) publiku.
lik preskace ogradu i na ivici mosta stoji spreman da se baci u vodu.
za ogradu je pricvrscena PROM bomba ( PESADIJSKA RASPRSKAVAJUCA ODSKOCNA MINA )
potezna mina koja reaguje na potez celicne zice a
koju vezuje sebi oko struka.
U jednoj ruci ima pistolj a u drugoj rucnu granatu " kasikaru" kojoj je izvadio osigurac i spreman da je upotrebi.
sve je spremno za akciju.
Policija zaustavlja saobracaj na mostu, pokusavaju da mu pridju na dvadesetak metara ali lik ih uz pomoc pistolja ubrzo sprecava u tome.
Policija je nemocna da pomogne taocima jer su u opasnom dejstvu PROM mine.....
Napetost raste......
- Kraj bi takođe mogao da bude i veoma dirljiv:
Opisana situacije je bezizlazna osim ako taj lik sam ne shvati da on može to da promeni i odluči da nedužni ne stradaju. Mogao bi da recimo pogleda na tu decu kako su uplašeni a zatim kroz suze (da se seti svoje dece ako ih je imao u filmu) i preseče žicu od odskočne mine i sam skoči sa bombom u reku). Tu bi pravi pozitivac i pobednik bio "očinski instinkt".
Neovisno o prethodnom, u sluačaju ove scene svakako preporučujem da majka pokaže majčinski instinkt i veliki strah za svoje dete koje je pored nje vezano. Odličan primer ima u filmu Carjacked (2011) kod one žene koja je mislim druga po redu oteta...
...Ako se setim još ideja napisaću.
---
Kao što vidiš ove tri ideja za kraj filma su u stvari moja zamisao kakav bi to film mogao da bude. Ja pojma nemam kako se to uklapa u tvoju već napisanu priču. Teško je reći iz ove perspektive. Hteo sam da napišem sada šta mi je palo na pamet dok ideje ne ispare...
Nadam se da će se pridružiti i ostali sa svojim idejama, komentarima...