TREBA MI ISKRENO MISLJENJE

Pisanje scenarija, ideje, pomoć, potražnja, objavite vaš scenario...

Moderator: Video Majstor

Opis foruma
Pisanje scenarija, ideje, pomoć, potražnja, objavite vaš scenario...

---
Nedostatak scenarija i scenarista je trenutno jedan od glavnih problema filmmakera amatera. Najčešće čak i osobe koje su veoma talenovane za tehnički deo filmmaking procesa ne mogu da snime dovoljno zanimljiiv film jer nemaju scenario. Bez dovoljno dobrog scenarija radovi se uglavnom svode na probe i demonstracije tehničkih sposobnosti ili to moraju biti muzički spotovi.

U cilju da to rešimo izdvojili smo ovaj forum za diskusije u vezi scenarija. Pokušaćemo privući što više scenarista i pisaca i raditi na rešavanju ovog problema.

Pozivamo scenariste i one koji bi želeli postati scenaristi, da se pridruže ovim diskusijama i oslobode svoju kreativnu stranu.

TREBA MI ISKRENO MISLJENJE

Postod Patrikk » 21.09.2013 14:20

Pozdrav svima. Treba mi iskreno mišljenje o priči koju imam za film. Da li je glupo, da li sam nešto značajno rekao, da li je patetično. I naravno ako imate neki predlog bio bih vam veoma zahbalan.
Priča ide ovako:
Marko je straiji čovek(60) koji živi sam. Jedino društvo predstavlja mu zlatna ribica sa kojom ujutru ispija kafu i čita novine. Marko je pre 25 godina izgubio ženu. Ona je izvršila samoubistvo tako što je prerezala vene u kadi. On ju je pronašao, izvadio iz kade(ovde bih voleo da postavim sprecifičan odnos izmedju njih dvoje koji bi isključio svaku patetiku a opet nosio emociju - ako neko ima neki predlog?). U kadi je plivala zlatna ribica koju je njegova žena Sanja ubacila pre nogo što se ubila. Svega toga Marko se priseća i uporno pokušava da se reši jedine uspomene na taj nesrećni događaj(pokušava da ribicu baci u wc šolju...). Jednog dana marko doživljava infarkt i u padu razbije akvarijum sa ribicom Ribica upada u slivnik i nestaje. U zadnjoj sceni vidimo ribicu koja islazi iz kanalizacione cevi, upada u reku i nastavlja da pliva - život se nastavlja.

Nadam se da nisam pisao previše konfuzno. I molim da budete potpuno iskreni. Hvala.
Patrikk
Novi član
 
Postova:  2
Pridružio se:  21.09.2013 14:06

Re: TREBA MI ISKRENO MISLJENJE

Postod cciccak » 21.09.2013 22:38

Zdravo Patrikk,
Sto se mene tice, ovo sto si ispricao nije konfuzno ali ja to vidim kao pocetnu, srednju i poslednju scenu u filmu. I to sto vidim meni se licno svidja.
Medjutim, pitam se od cega ces da napravis citav film, tj. gde je tu drama? Na ovo, ja bih rekao mnogo vaznije pitanje, mislim da nam dugujes odgovor.
S' pozdravom,
cciccak
cciccak
Član foruma
 
Postova:  22
Pridružio se:  09.12.2012 22:25

Re: TREBA MI ISKRENO MISLJENJE

Postod Video Majstor » 22.09.2013 2:38

Dobrodošao! :drinks:

Evo iskreno mišljenje. Najpre par stvari koje sam formirao odmah nakon čitanja a zatim nove ideje:

Priča ide ovako:
Marko je stariji čovek(60) koji živi sam. Jedino društvo predstavlja mu zlatna ribica sa kojom ujutru ispija kafu i čita novine. Marko je pre 25 godina izgubio ženu. Ona je izvršila samoubistvo tako što je prerezala vene u kadi. On ju je pronašao, izvadio iz kade(ovde bih voleo da postavim sprecifičan odnos izmedju njih dvoje koji bi isključio svaku patetiku a opet nosio emociju - ako neko ima neki predlog?). U kadi je plivala zlatna ribica koju je njegova žena Sanja ubacila pre nogo što se ubila. Svega toga Marko se priseća i uporno pokušava da se reši jedine uspomene na taj nesrećni događaj(pokušava da ribicu baci u wc šolju...). Jednog dana marko doživljava infarkt i u padu razbije akvarijum sa ribicom Ribica upada u slivnik i nestaje. U zadnjoj sceni vidimo ribicu koja islazi iz kanalizacione cevi, upada u reku i nastavlja da pliva - život se nastavlja.
Situacija sa početka priče je realna i mnogi znaju poneki takav slučaj iz svoje okolne. Dalji život tog čoveka je opet prepoznatljiv mnogim starijim osobama, penzionerima. Tako da nije problem da se dosta ljudi uživi u priču.
Postoji npr. i veoma uspešan film tog tipa: "About Schmidt (2002)" sa Džek Nikolsonom viewtopic.php?f=19&t=2968&p=7251#p7251
- Cela priča s obzirom na sadašnju dužinu i elemente mi deluje kao prikladna za neki kratak film za festivale.
Za dugometražni je nophodno da se ovaj sinopsis dopuni još nekim idejama.

Jednog dana marko doživljava infarkt i u padu razbije akvarijum sa ribicom Ribica upada u slivnik i nestaje. U zadnjoj sceni vidimo ribicu koja islazi iz kanalizacione cevi, upada u reku i nastavlja da pliva - život se nastavlja.
Ovo "život se nastavlja" mi nije baš jasna poruka?!
Jedino što bi moglo da bude je recimo da se podrazumeva da je život ribice u akvarijumu u stvari život u zarobljeništvu i da je u prenesenom značenju tako i sa glavnim likom. Recimo da je glavni lik bio uskraćen za slobodno uživanje u životu (i da gledaoc to oseti). I da ribica u akvarijumu zaista podseća na njegovo stanje. Pa da je na kraju tim infarktom na neki način oslobođen od života koji ga je stezao ...i da je to u stvari rasplet filma. Razrešenje napetosti.

Ukoliko je to slučaj, film je onda morbidnijeg/pesimističnog tona dosta tipičnog za neholivudske filmadžije ali bez nekog naročitog potencijala za komercijalan uspeh.

Mogao bi da bude i optimističniji ako na primer glavni lik pre infarkta nađe svrhu u životu kao što je u pomenutom filmu "About Schmidt"...

Svega toga Marko se priseća
Ako je film koncipiran kao prisećane ili pripovedanje odvojenih sećanja, to je dobra ideja. Jer trenutno imaš malo ideja da bi se sklopio neprekidan tok događaja. U formi prisećanja bi imao mogućnost da u film ubaciš posebne priče i tako se oslobodiš ograničenja situacije u kojoj je glavni lik u sadašnjosti.
Dodatno, verovatno bi bila dobra ideja da se pojavljuje neka nit koja bi se provlačila kroz sva ta sećanja i tako ih na neki način povezala. Na primer da situacija u tom sećanju ima neke veze sa zlatnom ribicom...

pre 25 godina
Sad sam baš pročitao da je 25 godina otprilike maksimalno trajanje života zlatne ribice. Treba i to uzeti u obzir. Ukoliko se ne uzme u obzir onda je to "plot device"/"Deus ex machina" (izmišljen detalj koji ostatak priče čini mogućim) ali može.

ovde bih voleo da postavim sprecifičan odnos izmedju njih dvoje koji bi isključio svaku patetiku a opet nosio emociju - ako neko ima neki predlog?
Takvo samoubistvo u kojem ta osoba ostavi za sobom upečatljivu scenu ima značenje poruke za onoga ko će da je pronađe. U ovom slučaju poruka je za njenog muža. Najverovatnije ga okrivljava (zbog nečega) i želi da ga kazni i neprijatnom scenom i time što će se on ostatak života osećati krivim. Poruke je "eto kakav je rezultat tvojih postupaka (zlikovče! Sagledaj sada ko si pošto ovo ne možeš da se praviš da se nije dogodilo)".

Ova krivica i kažnjavanje može dobro da se uklopi u okvire koje si napisao i da pruži podlogu za popunjavanje cele priče. Dakle kroz njegova prisećanja bi trebalo da se polako prikazuje kako je ona bila njegova žrtva (alternativa je da je bolesna i da ga je nepravedno okrivljavala). On inače, u tom momentu pronalaska njenog tela, ne bi bio patetičan jer bi se osećao krivim i uplašenim. Kompletno prisećanje i nemogućnost da baci zlatnu ribicu je zbog toga što on zaista oseća krivicu i kaje se. Poslednje prisećanje pre nego što dobije infarkt bi trebalo da bude ključno da gledaocu otkrije šta ga je navelo da se oseti krivim. I da gledaoc oseti da je konačna kazna (infarkt koji sledi) zaista nešto prirodno/očekivano/željeno da se desi takvom čoveku.
U toj zadnjoj sceni ja ne bih bežao od patetike jer krivac jednom kada je kažnjen, može da mu bude oprošteno pa i da se oseti saosećanje i tuga za njega.

Eto ovo je jedna varijanta koja može da ti pruži šablon za celu priču.

Takođe postoji otvorena mogućnost da se priča učini težom/pametnijom ukoliko su "prisećanja" takva da ostavljaju znak pitanja ko je u stvari kriv? Da li je kriv on ili ona? Ili su oboje žrtve okolnosti? Da li ona možda preteruje? Ako je žrtva što nije otišla od njega? Da li je u stvari htela da bude žrtva ili nije bilo moguće da išta izbegne? Da li su oboje zaslužili to što im se dogodilo ili je život bio nepravedan prema njima? Bilo bi dobro da stavlja gledaoca u ulogu porotnika koji je čas siguran u jedno a onda u sledećoj situaciji u suprotno...

...
Inače, ima vremena za predloge ovog tipa. To bi rešio smišljanem likova. Što ih konkretnije smiliš to će ti biti lakše da uvidiš kakav bi taj odnos mogao da bude.
Korisnikov avatar
Video Majstor
Član foruma
 
Postova:  1804
Pridružio se:  24.08.2010 21:20

Re: TREBA MI ISKRENO MISLJENJE

Postod Patrikk » 22.09.2013 13:44

Hvala vam pre svega na odgovorima.

@cciccak
Zamislio sam da ceo sukob baziram unutar samog lika - odnosno njegove lične borbe sa uspomenom koja ga progoni. Ne na nekom posebno definisanom osećanju, već više na pomešanim emocijama glavnog lika: krivica, ljubav prema ženi, usamljenost, ljutnja...(da li je to dobro, ili po vašem mišljenju bih trebao da konkretizujem jedno stanje?)

@VideoMajstor
Video Majstor je napisao:- Cela priča s obzirom na sadašnju dužinu i elemente mi deluje kao prikladna za neki kratak film za festivale.
Za dugometražni je nophodno da se ovaj sinopsis dopuni još nekim idejama.


Ceo projekat je zapravo zamišljen u formi kratkog metra.

Video Majstor je napisao:Ovo "život se nastavlja" mi nije baš jasna poruka?!


Možda prikladniji opis je da život nastavlja dalje kao da se ništa nije desilo, nastavlja svjim tokom ne obazirući se na pojedince i njihove žrtve.

Video Majstor je napisao:Jedino što bi moglo da bude je recimo da se podrazumeva da je život ribice u akvarijumu u stvari život u zarobljeništvu i da je u prenesenom značenju tako i sa glavnim likom. Recimo da je glavni lik bio uskraćen za slobodno uživanje u životu (i da gledaoc to oseti). I da ribica u akvarijumu zaista podseća na njegovo stanje. Pa da je na kraju tim infarktom na neki način oslobođen od života koji ga je stezao ...i da je to u stvari rasplet filma. Razrešenje napetosti.


Ribica je zamišljena kao meterijalizovana uspomena na njegovu ženu i putem njegovog odnosa sa ribicom želim da prikažem njegov odnos prema nesrći(osećaj krivice, ljutnje...).

Video Majstor je napisao:Ukoliko je to slučaj, film je onda morbidnijeg/pesimističnog tona dosta tipičnog za neholivudske filmadžije ali bez nekog naročitog potencijala za komercijalan uspeh.


Upravo i želim da izbegnem holivudski sistem. Ovo mi je prvi film na kome radim i ne nadam se nikakvom komercijalnom uspehu niti zaradi - želja mi je da napravim umetnički film.

Video Majstor je napisao:Sad sam baš pročitao da je 25 godina otprilike maksimalno trajanje života zlatne ribice.

Volim 'nerealne' detalje, što ih ne čini manje stvarnim ili manje istinitim. Ne treba bukvalno preslikavati stvarnost, treba uvesti elemente fantazije u službi naglašavanja stvarnosti - bar je tako moje mišljenje.

Video Majstor je napisao:Takvo samoubistvo u kojem ta osoba ostavi za sobom upečatljivu scenu ima značenje poruke za onoga ko će da je pronađe. U ovom slučaju poruka je za njenog muža. Najverovatnije ga okrivljava (zbog nečega) i želi da ga kazni i neprijatnom scenom i time što će se on ostatak života osećati krivim. Poruke je "eto kakav je rezultat tvojih postupaka (zlikovče! Sagledaj sada ko si pošto ovo ne možeš da se praviš da se nije dogodilo)".

Ova krivica i kažnjavanje može dobro da se uklopi u okvire koje si napisao i da pruži podlogu za popunjavanje cele priče. Dakle kroz njegova prisećanja bi trebalo da se polako prikazuje kako je ona bila njegova žrtva (alternativa je da je bolesna i da ga je nepravedno okrivljavala). On inače, u tom momentu pronalaska njenog tela, ne bi bio patetičan jer bi se osećao krivim i uplašenim. Kompletno prisećanje i nemogućnost da baci zlatnu ribicu je zbog toga što on zaista oseća krivicu i kaje se. Poslednje prisećanje pre nego što dobije infarkt bi trebalo da bude ključno da gledaocu otkrije šta ga je navelo da se oseti krivim. I da gledaoc oseti da je konačna kazna (infarkt koji sledi) zaista nešto prirodno/očekivano/željeno da se desi takvom čoveku.
U toj zadnjoj sceni ja ne bih bežao od patetike jer krivac jednom kada je kažnjen, može da mu bude oprošteno pa i da se oseti saosećanje i tuga za njega.


Ne bih hteo, odnosno nemam dovoljno vremena u kratkoj formi da se bavim razlogom njenog samoubistva i šta je ona htela time da postigne. Više bih se zabavio time šta je to značilo za glavnog lika i kako je na nnjega delovalo.
Javila mi je se jedna ideja oko scene njenog samoubistva i kada je on pronalazi(opet bih cenio vaše mišljenje oko toga):
Ona maže svoje lice penom za brijanje, zatim i ruke, a onda prereže vene. Kada je Marko pronađe i pita je: Šta(Zašto) si to uradila?, ona mu odgovara Htela sam da se obrijem.

Time bih želeo da ostavim na gledaocu da sudi likovima i tome ko je upravu.

Ono što je izmena u priči: Kada ga u toku noći, za vreme sna, stegne u grudima Marko ustaje, odlazi u kuhinju, uzima teglu i ide u kupatilo. Kad je već blizu kade, zbog jakog bola, pada, tegla pada u kadu razbija se....nastavak je isti. Tako sad imamo svesno oslobađanje uspomene.

Saveti? Mišljenja?
Hvala unapred.
Patrikk
Novi član
 
Postova:  2
Pridružio se:  21.09.2013 14:06

Re: TREBA MI ISKRENO MISLJENJE

Postod Video Majstor » 29.09.2013 19:23

Deluje kao da si odlučan u vezi svega... ni to nije loše.

Javila mi je se jedna ideja oko scene njenog samoubistva i kada je on pronalazi(opet bih cenio vaše mišljenje oko toga):
Ona maže svoje lice penom za brijanje, zatim i ruke, a onda prereže vene. Kada je Marko pronađe i pita je: Šta(Zašto) si to uradila?, ona mu odgovara Htela sam da se obrijem.
Zvuči kao da je na granici postupaka zdrave osobe. Alternativno deluje "surreal" (mešavina snova/halucinacija i stvarnosti) kao filmovi Dejvida Linča...

Mislim da treba najpre da se odlučiš za stil (na primer da li realistično ili surreal), žanr itd... pre nego konkretizuješ priču. Ovako je stvarno teško osetiti šta je logično i dobro za film. Koji film je uzor za ovaj?
Korisnikov avatar
Video Majstor
Član foruma
 
Postova:  1804
Pridružio se:  24.08.2010 21:20

Vrati se na Scenario

Ko je online

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 2 gostiju

cron