Re: Novi scenario - Osveta
Postovano: 19.08.2014 3:25
Evo konačno sam napisao i ovu analizu.
NAPOMENA: Za one koji nisu čitali scenario a sada čitaju ovo, upozoravam na "spoilere" preporučujem da prvo pročitaju (ili sačekaju film) da im ne otkrijem neke detalje i ne pokvarim doživljaj.
- Čitao sam u nekoliko navrata i paralelno hvato beleške. Čitanje 124 strane je ukupno trajalo preko 4 sata. Inače sporo čitam a ovo je neobično sporo pa pretposttavljam da je zbog toga što sam uz put dosta beležio.
--- Opšti utisci
- Najpre da napomenem da si tražio (u privatnoj poruci) da budem što oštriji u iznošenju kritika pa sam tako i pisao u ovoj analizi. Pokušao sam da pronađem sve potencijalne nedostatke i da ih obrazložim.
- Moje mišljenje je da je generalno gledano scenario vrlo dobar. Ima stvari u kojima je brilijantan a ima i nekih elemenata gde bi mogao da bude "zreliji". Sledi razjašnjenje.
- Dve stvari u kojima je ovaj scenario prosto fantastično dobar su: Sjajno osmišljne detaljne scene sa odlično izabranim detaljima. I vrhunski dobar i živopisan opis scena. Pomoću kratkih i lakih za čitanje rečenica je neverovatno živopisno opisana svaka scena. Prosto odmah scena mi je već pred očima i "izgleda" potpuno realno i živo. Ova veština opsivanja autora je na nivou romana.
Detalji su besprekorno odabrani i sve je u pravom kontekstu.
- Takođe odlično je mesto radnje. Potpuno realan stvarni svet. U kojem su svi detalji realno mogući i prirodno se uklapaju.
- A sad da se osvrnem na lošije strane:
- slabi konflikti među likovima
- porodični život prikazan ali slaba učestvovanje porodice u problemima glavnog lika
- nema primetnog snažnog zapleta u prvom delu filma.
--- Konflikti
- Milan nema neki uočljiv problem ni sa kim osim starog sećanja na gubitak oca i blagu želju za osvetom prema čoveku kojeg smatra krivim. Ta želja nije sasvim uočljiva sve do polovine scenraija.
- Imamo konflikt i rivalstvo između advokata branioca i tužioca. Taj konflikt ima odličan uvod ali kasnije se izgubio u sudskim procedurama i nismo dalje videli svođenje ovog procesa na lični nivo.
Glavni lik se nije mnogo zabrinuo u vezi rivala i nije se zainteresovao da rivala pobedi.
Verovatno propuštena prilika da se stvori i pojača taj konflikt.
- Rival (tužilac) na kraju filma nije "dobio svoje". Dok je bio prikazivan delovao je pobednički i podsemvao se glavnom liku. Kasnije ga jednostavno nema.
Publika koja je navijala protiv njega nije zadovoljena.
Još bolje rešenje od pobede rivala bi bilo da se on pojavi na kraju i da čestita ili na neki drugi način da oda priznanje glavnom liku. Na primer, slično kao Vince Vaughn na kraju filma Anchorman: The Legend of Ron Burgundy (2004).
to je kliše ali publika to voli.
U svakom slučaju trebalo bi iskoristiti svu napetost (koja je nastala) u vezi rivala i tokom tog poslednjeg razrešavajućeg dela filma.
- Konflikt sa šefom je realističan i ok je. Ali manje više šefove zamerke su na mestu i oslikavaju više njegove teškoće na poslu nego lični sukob njih dvojice.
- Nije loše što postoji malo konflikta u vezi sekretarice iz advokatske firme i zaposlenih. Ništa krupno ali nije loše da ima.
- Odnos sa očuhom je vidljivo bez prijateljstva ali opet ništa što je samo po sebi neobično. U svakoj familiji neko nekoga ne voli. Skoro svako ima i mnogo većih konfilkata u životu od takvih.
Ovo ne mora da znači ništa loše već samo konstatujem da mi to više deluje kao jedan manji detalj nego kao deo glavne priče.
Jedino što ovom konfliktu daje veći uticaj je to što je u pitanju odnos sa roditeljima koji je uvek važan deo psihe i zajednički za sve ljude i uvek deluje bar na podsvesnom nivou na gledaoce. To naravno nije za podcenjivati.
--- Porodični život
- Porodični život glavnog lika je količinski dosta prikazan i provlači se kroz ceo film. Sad je tu upadljivo da ta ista porodica s obzirom koliko je prikazivana, skoro ni malo ne učestvuje u zapletu i skoro da ne deli probleme koje ima glavni lik ni probleme koje čine zaplet filma.
Ima svega nekoliko sitnih problemčića i blago napetih situacija u porodici.
- Porodica je verovatno trebala biti ozbiljnije i emotivnije upletena u dešavanja sa glavnim likom.
Na primer čak i kad je glavni lik upao u najopasniju situaciju tokom čitavog filma, mi vidimo samo reakciju supruge. Ne vidimo da je porodica uključena u problem.
- Bračni život glavnog lika je prava idila. Deluje skoro idealno. Nemaju nikakvih problema. Osim toga što je on pomalo nervozan ne vidim drugi problem.
Da li je dobra ideja da ima tako dobar odnos sa ženom?!
Da nakon ovog prikaza idilične bračne sreće bude prikazane kako njihov brak ili način života dolaze u opasnost to bi onda imalo smisla i delovalo bi kao veliki zaplet samo po sebi, jer bi publika osetila da oni mogu mnogo da izgube.
E sad, u filmu glavni lik je zaista u opasnosti ali ne baš očiglednoj. I kasnije posle polovine filma je u pravoj opasnosti ali pri tome mi ne vidimo da i porodica to zna i da to proživljava.
Čak ne vidimo ni da je glavni lik barem jednostrano (makar krijući to) zabrinut za porodicu ili da je zabrinut što on može da izgubi taj srećan bračni život ukoliko mu se nešto desi.
Dakle bračna sreća koja je prikazana u scenariju izgleda nije iskorišćena kao deo priče.
Primera radi, čak i u mnogim prostim akcionim filmovima imamo neki sporedan ženski lik koji se brine (pa makar i skrivajući to) za glavnog lika. A ovde imamo rođenu ženu sa kojom je u srećnom braku i ima porodicu a ne viđamo taj faktor porodičnog prolaska kroz probleme...
Naravno ima par izuzetaka i viđamo zabrinutost kod žene i kod majke ali opet ne baš srazmerno nekoj većoj opasnoti. Zato kažem mislim da ovo nije iskorišćeno koliko bi moglo.
- Ovaj prikaz njihove bračne sreće obično ima smisla u onim filmovima gde nakon toga par to izgubi i onda se osvećuje ili zaplet bude spašavanje braka (odnosno načina života). Na primer u filmu Open Water (2003) na početku imamo srećan par a kasnije su oboje zapali u nesrećnu situaciju i dave se u vodi. U filmu Titanic (1997) isti primer, najpre su srećan par a kasnije se dave u vodi.
U tim filmovima taj prikaz srećnog para pre prikaza problema deluje da saosećamo sa njima.
...U ovom scenariju to nije iskorišćeno u tu svrhu. Možda nije problem a možda je nešto propuštamo time?!
Pretpostavljam da si dobio na originalnosti i realističnosti a izgubio na komercijalnosti. ...to je tema za razmišljanje.
--- Zapažanja o priči, zapletu, ritmu pripovedanja...
- Ovo je film kojega vodi radnja i detalji. Ne dominiraju tipični snažni likovi da vas radoznalost drži šta će uraditi sledeće ili da se desio neki veliki zaplet koji stvara raodznalost. Lik nije u velikom problemu. On ima problema manjih na poslu koji ionako ne voli. Kod kuće ima svu podršku. Nije u opasnosti...
- Kada njegovog kolegu, na početku, pretuku to deluje kao početak dramatične radnje međutim kako kasnije uviđamo ovo nije tipičan zaplet jer se scenario dalje ne bavi razrešenjem ovog slučaja a ni sami likovi više ne pokazuju želju da saznaju šta se desilo.
- Tokom tog početnog dela nema napetosti ni zbog zapleta ni zbog konfilkata među likovima nego samo radoznalost zbog neprikazanih detalja.
Publika nema pitanja KAKO nego ZAŠTO? Publika se ne pita kako će neko da reši problem nego zašto je onaj dobio batina.
Ko ga je istukao? Glavni lik se za sada ne oseća progonjeno. Osim što je kolega pretučen nema nikavih znakova problma i opasnosti...
Dakle u prvom delu filma "glavnu ulogu" ima sama priča, mi se pitamo šta će nam priča sama otkriti. Glavni zaplet tj. napetost koja se stvara nije u vezi problema glavng lika nego u vezi nepoznatih stvari koje bi trebale da nam objasne kako su se stvari desile.
- Jasno je da ovo nije film uobičajnog toka zaplet-rasplet. Umesto toga filma ima dva segmenta.
Prvi deo filma je splet raznih događaja tokom kojih glavni lik radi na tome da se osveti.
Kad konačno na pola scenarija to otkrije i uspe da postigne osvetu, dolazi do obrta i novi zaplet je da ga sada grize savest i sada bi da učini ispravnu stvar.
- Ako baš želimo da potražimo šta je tu loše, onda je možda potencijalni problem ta što tokom prvog dela filma, teško da će publika osetiti želju da se glavni lik osveti. Sve dok se ne prikažu sve te scene, neće te stvari doživljavati kao zaplet jer nisu jasne njegove namere.
- Kada dođe do drugog dela, situacija u scenariju je već bolja. Dobro je da se odmah kod tog ostvrenja osvete dešava obrt i priča se lomi tako da glavni lik zapravo odmah ima drugačiji cilj. I takođe zapada u pravi opasan problem i tu počinje "tipičan opasan zaplet". Ovde se možda čak dešava i promena žanra. Tu imamo mnogo više scena u žanru krimića, trilera, akcije itd...
- Sama tema filma "Osveta" je pametnije iskorišćena nego što se na prvi pogled vidi.
Zapravo film se ne bavi osvetom kao ciljem nego više samim uticajem osvete na čovekov život. Gde sve osvećivanje može da ga odvede, šta sve može da se desi, šta je sve ugrozio, šta sve može da izgubi...
To je dobro jer priči daje još jedan nivo malo dublji od samih dešavanja.
Tako da u celini gledano vidimo da su ova dva segnmenta ipak dobro spojena.
- Ako scenario rastavimo na male delova, jednu po jednu scenu, jednaa po ojedan kadar, to je sve za pohvalu. Međutim ima potencijalni problem kako se sve to slaze u celini u jedan tok radoznalasti, napetosti i razresenja kod publike. Postoji mogućsnost da u prvom delu filma manjka tog nekog krupnijeg problema.
Naravno kad uzmemo sve u obzir, taj nedostatak tipičnog zapleta, verovatno je dobro zamenjen raznim detaljima i zanimljivostima koji se u isto vreme dešavaju.
Sad moram opet da napomenem da je to možda moj propust da to nisam osetio tokom čitanja. Film ionako ne deluje istio na sve gledaoce, tako da je moguće da ovo ipak nije greška.
Ipak tražio si da iskopam potencijalne probleme pa to i pokušavam.
Takođe je moguće ovo smatrati vrlinom jer scenario ima sopstvenu slobodu i nije ukalupljen u uobičajeni šablon...
--- Snaga likova
- Do problema nije došlo zbog snažnih odluka likova nego ih je priča (i neprikazani potezi likova) dovela u probleme. Glavni lik na početku priče nije ušao u probleme ni zbog tvrdoglavnosti ni zbog radoznalosti. On nije pokazao ni jedno ni drugo. Oni koji su zaista prouzrokovali problemi su sve do kasno u priči ostali skrveni. Tako da imamo samo to da su same okolnosti priče dovele likove u probleme. Stvari su im se jednostavno desile i oni su tu samo bespomoćne žrtve. Drugim rečima, ovo je u suštini opis slabih likova.
- Dobro je što glavni lik bar od polovine filma prolazi kroz transformaciju u snažnijeg lika. Donosi snažnije odluke. Vođen je sopstvenim idejama. Pred kraj viđamo i da je zadovoljniji svojim životom, na primer u sceni gde peče palačinke.
- Mogli bismo da kažemo da je ovde priča glavni/najzanimljviji lik što samo po sebi ima i mane i prednosti. Možemo da kažemo da je priča zanimljiva a takođe možemo da kažemo da su likovi slabi.
--- Još neka zapažanja i razmišljanja
- Nisam uspeo da se tokm čitanja uživim u ulogu režisera pa da zamislim atmosferu filma. Tokom ranijeg čitanja onog isečka od 30 strana sam imao utisak da je film više kriminalistički i zamišljao sam ga pomalo u Neo Noir žanru slično nekim scenama iz filma Seven. Ali taj utisak mi se kasnije izgubio.
Tokom ovog čitanja sam ga zamišljao kao klasičnu dramu bez neke karakteristične atmosfere.
- Imena likova su suviše jednostavna i imaju nekav šablon, Bane Crni, Mira, Petar, Zarko, Milan... svi su po jedna kratka reč.
Malo više raznovrsnosti tu treba uneti. Nekoga neka zovu po prezimenu nekog po nadimku, nekome nadimak prema tome kakva mu je narav, nekog po funkciji itd...
Na primer nije loše da se inspektor jednostavnio zove Inspektor...
Kada sva imena deluju kao da ih je isti čovek odredio onda je to manje realistično i manje ubedljivo.
Osim toga, sama raznovrsnost imena bi doprinela i snazi tih likova. Onaj Rovac, je recimo jako dobro i karakteristično ime.
(Pošto ja inače imam problema da popamtim likove u filmovima, taj problem sa imenima uvek primetim u scenariju jer moram posebno da se vraćam unazad da se setim koje ima je koji lik.)
- Glavnog lika nisam uspeo da zamislim ni u jendom poznatom glumcu. Ne znam da li je to moj propust ili je zato što scenario ne daje dovoljno odlučujuće funkcije likovima.
Razmišljajući o tome koji glumac iz poznatog filma bi bio uporediv sa glavnim likom ovog scenarija setio sam se da Leonardo DiKaprio ima nekoliko uspešnih filmova gde glumi nervoznog i relativno neuspešnog lika. Na primer u filmu Revolutionary Road (2008) je tip koji je slabiji od svog posla i svojih šefova. Na momente zatrpan problemima. Na momente se dosađuje. Na momente plane. To je nalik situaciji u kojoj je glavni lik iz ove priče. Ali u Revolutionary Road glavni lik ipak otkriva mnogo više emocija i svojih namera. Takav lik ipak može da se uklopi uz ovaj scenario ali nešto mi ipak nije išlo spontano da ga zamišljam tako. Uglavnom sam glavnog lika zamišljao kao više manje upadljivog i nekog ko skriva svoje namere i emocije.
- Motiv uzimanje pravde u svoje ruke u drugom delu filma je odličan. Svi ljudi bar nekad u svom životu požele da neko uzme pravdu u svoje ruke, tako da će se tu publika mnogo značajnije angažovati i navijati.
---
Nastavljam ovih dana sa ovom analizom. Sledi komentar konkretnih scena...
NAPOMENA: Za one koji nisu čitali scenario a sada čitaju ovo, upozoravam na "spoilere" preporučujem da prvo pročitaju (ili sačekaju film) da im ne otkrijem neke detalje i ne pokvarim doživljaj.
- Čitao sam u nekoliko navrata i paralelno hvato beleške. Čitanje 124 strane je ukupno trajalo preko 4 sata. Inače sporo čitam a ovo je neobično sporo pa pretposttavljam da je zbog toga što sam uz put dosta beležio.
--- Opšti utisci
- Najpre da napomenem da si tražio (u privatnoj poruci) da budem što oštriji u iznošenju kritika pa sam tako i pisao u ovoj analizi. Pokušao sam da pronađem sve potencijalne nedostatke i da ih obrazložim.
- Moje mišljenje je da je generalno gledano scenario vrlo dobar. Ima stvari u kojima je brilijantan a ima i nekih elemenata gde bi mogao da bude "zreliji". Sledi razjašnjenje.
- Dve stvari u kojima je ovaj scenario prosto fantastično dobar su: Sjajno osmišljne detaljne scene sa odlično izabranim detaljima. I vrhunski dobar i živopisan opis scena. Pomoću kratkih i lakih za čitanje rečenica je neverovatno živopisno opisana svaka scena. Prosto odmah scena mi je već pred očima i "izgleda" potpuno realno i živo. Ova veština opsivanja autora je na nivou romana.
Detalji su besprekorno odabrani i sve je u pravom kontekstu.
- Takođe odlično je mesto radnje. Potpuno realan stvarni svet. U kojem su svi detalji realno mogući i prirodno se uklapaju.
- A sad da se osvrnem na lošije strane:
- slabi konflikti među likovima
- porodični život prikazan ali slaba učestvovanje porodice u problemima glavnog lika
- nema primetnog snažnog zapleta u prvom delu filma.
--- Konflikti
- Milan nema neki uočljiv problem ni sa kim osim starog sećanja na gubitak oca i blagu želju za osvetom prema čoveku kojeg smatra krivim. Ta želja nije sasvim uočljiva sve do polovine scenraija.
- Imamo konflikt i rivalstvo između advokata branioca i tužioca. Taj konflikt ima odličan uvod ali kasnije se izgubio u sudskim procedurama i nismo dalje videli svođenje ovog procesa na lični nivo.
Glavni lik se nije mnogo zabrinuo u vezi rivala i nije se zainteresovao da rivala pobedi.
Verovatno propuštena prilika da se stvori i pojača taj konflikt.
- Rival (tužilac) na kraju filma nije "dobio svoje". Dok je bio prikazivan delovao je pobednički i podsemvao se glavnom liku. Kasnije ga jednostavno nema.
Publika koja je navijala protiv njega nije zadovoljena.
Još bolje rešenje od pobede rivala bi bilo da se on pojavi na kraju i da čestita ili na neki drugi način da oda priznanje glavnom liku. Na primer, slično kao Vince Vaughn na kraju filma Anchorman: The Legend of Ron Burgundy (2004).
to je kliše ali publika to voli.
U svakom slučaju trebalo bi iskoristiti svu napetost (koja je nastala) u vezi rivala i tokom tog poslednjeg razrešavajućeg dela filma.
- Konflikt sa šefom je realističan i ok je. Ali manje više šefove zamerke su na mestu i oslikavaju više njegove teškoće na poslu nego lični sukob njih dvojice.
- Nije loše što postoji malo konflikta u vezi sekretarice iz advokatske firme i zaposlenih. Ništa krupno ali nije loše da ima.
- Odnos sa očuhom je vidljivo bez prijateljstva ali opet ništa što je samo po sebi neobično. U svakoj familiji neko nekoga ne voli. Skoro svako ima i mnogo većih konfilkata u životu od takvih.
Taj konflikt sa očuhom ne deluje veliki. Nema neku snagu da publiku zainteresuje. više mi deluje kao sitan detalj koji se uklapa u film. Mislim da je taj konflikt i kasnije pomirenje suviše sitnog značaja da bi to smatrao sekundarnim zapletom u filmu. Tj. možeš ga smatrati ali sumnjam da će publika to osetiti.Paralelno sa ovom pricom kroz scenario se provlaci i odnos advokata sa svojom majkom i covekom koji je zamenio mesto njegovog oca. Rec je o odbijanju glavnog lika (advokata) da prihvati coveka koji sada zivi sa njegovom majkom i taj je odnos zapravo ilustracija one svakodnevne, ljudske strane glavnog junaka.
Ovo ne mora da znači ništa loše već samo konstatujem da mi to više deluje kao jedan manji detalj nego kao deo glavne priče.
Jedino što ovom konfliktu daje veći uticaj je to što je u pitanju odnos sa roditeljima koji je uvek važan deo psihe i zajednički za sve ljude i uvek deluje bar na podsvesnom nivou na gledaoce. To naravno nije za podcenjivati.
--- Porodični život
- Porodični život glavnog lika je količinski dosta prikazan i provlači se kroz ceo film. Sad je tu upadljivo da ta ista porodica s obzirom koliko je prikazivana, skoro ni malo ne učestvuje u zapletu i skoro da ne deli probleme koje ima glavni lik ni probleme koje čine zaplet filma.
Ima svega nekoliko sitnih problemčića i blago napetih situacija u porodici.
- Porodica je verovatno trebala biti ozbiljnije i emotivnije upletena u dešavanja sa glavnim likom.
Na primer čak i kad je glavni lik upao u najopasniju situaciju tokom čitavog filma, mi vidimo samo reakciju supruge. Ne vidimo da je porodica uključena u problem.
- Bračni život glavnog lika je prava idila. Deluje skoro idealno. Nemaju nikakvih problema. Osim toga što je on pomalo nervozan ne vidim drugi problem.
Da li je dobra ideja da ima tako dobar odnos sa ženom?!
Da nakon ovog prikaza idilične bračne sreće bude prikazane kako njihov brak ili način života dolaze u opasnost to bi onda imalo smisla i delovalo bi kao veliki zaplet samo po sebi, jer bi publika osetila da oni mogu mnogo da izgube.
E sad, u filmu glavni lik je zaista u opasnosti ali ne baš očiglednoj. I kasnije posle polovine filma je u pravoj opasnosti ali pri tome mi ne vidimo da i porodica to zna i da to proživljava.
Čak ne vidimo ni da je glavni lik barem jednostrano (makar krijući to) zabrinut za porodicu ili da je zabrinut što on može da izgubi taj srećan bračni život ukoliko mu se nešto desi.
Dakle bračna sreća koja je prikazana u scenariju izgleda nije iskorišćena kao deo priče.
Primera radi, čak i u mnogim prostim akcionim filmovima imamo neki sporedan ženski lik koji se brine (pa makar i skrivajući to) za glavnog lika. A ovde imamo rođenu ženu sa kojom je u srećnom braku i ima porodicu a ne viđamo taj faktor porodičnog prolaska kroz probleme...
Naravno ima par izuzetaka i viđamo zabrinutost kod žene i kod majke ali opet ne baš srazmerno nekoj većoj opasnoti. Zato kažem mislim da ovo nije iskorišćeno koliko bi moglo.
- Ovaj prikaz njihove bračne sreće obično ima smisla u onim filmovima gde nakon toga par to izgubi i onda se osvećuje ili zaplet bude spašavanje braka (odnosno načina života). Na primer u filmu Open Water (2003) na početku imamo srećan par a kasnije su oboje zapali u nesrećnu situaciju i dave se u vodi. U filmu Titanic (1997) isti primer, najpre su srećan par a kasnije se dave u vodi.
U tim filmovima taj prikaz srećnog para pre prikaza problema deluje da saosećamo sa njima.
...U ovom scenariju to nije iskorišćeno u tu svrhu. Možda nije problem a možda je nešto propuštamo time?!
Pretpostavljam da si dobio na originalnosti i realističnosti a izgubio na komercijalnosti. ...to je tema za razmišljanje.
--- Zapažanja o priči, zapletu, ritmu pripovedanja...
- Ovo je film kojega vodi radnja i detalji. Ne dominiraju tipični snažni likovi da vas radoznalost drži šta će uraditi sledeće ili da se desio neki veliki zaplet koji stvara raodznalost. Lik nije u velikom problemu. On ima problema manjih na poslu koji ionako ne voli. Kod kuće ima svu podršku. Nije u opasnosti...
- Kada njegovog kolegu, na početku, pretuku to deluje kao početak dramatične radnje međutim kako kasnije uviđamo ovo nije tipičan zaplet jer se scenario dalje ne bavi razrešenjem ovog slučaja a ni sami likovi više ne pokazuju želju da saznaju šta se desilo.
- Tokom tog početnog dela nema napetosti ni zbog zapleta ni zbog konfilkata među likovima nego samo radoznalost zbog neprikazanih detalja.
Publika nema pitanja KAKO nego ZAŠTO? Publika se ne pita kako će neko da reši problem nego zašto je onaj dobio batina.
Ko ga je istukao? Glavni lik se za sada ne oseća progonjeno. Osim što je kolega pretučen nema nikavih znakova problma i opasnosti...
Dakle u prvom delu filma "glavnu ulogu" ima sama priča, mi se pitamo šta će nam priča sama otkriti. Glavni zaplet tj. napetost koja se stvara nije u vezi problema glavng lika nego u vezi nepoznatih stvari koje bi trebale da nam objasne kako su se stvari desile.
- Jasno je da ovo nije film uobičajnog toka zaplet-rasplet. Umesto toga filma ima dva segmenta.
Prvi deo filma je splet raznih događaja tokom kojih glavni lik radi na tome da se osveti.
Kad konačno na pola scenarija to otkrije i uspe da postigne osvetu, dolazi do obrta i novi zaplet je da ga sada grize savest i sada bi da učini ispravnu stvar.
- Ako baš želimo da potražimo šta je tu loše, onda je možda potencijalni problem ta što tokom prvog dela filma, teško da će publika osetiti želju da se glavni lik osveti. Sve dok se ne prikažu sve te scene, neće te stvari doživljavati kao zaplet jer nisu jasne njegove namere.
- Kada dođe do drugog dela, situacija u scenariju je već bolja. Dobro je da se odmah kod tog ostvrenja osvete dešava obrt i priča se lomi tako da glavni lik zapravo odmah ima drugačiji cilj. I takođe zapada u pravi opasan problem i tu počinje "tipičan opasan zaplet". Ovde se možda čak dešava i promena žanra. Tu imamo mnogo više scena u žanru krimića, trilera, akcije itd...
- Sama tema filma "Osveta" je pametnije iskorišćena nego što se na prvi pogled vidi.
Zapravo film se ne bavi osvetom kao ciljem nego više samim uticajem osvete na čovekov život. Gde sve osvećivanje može da ga odvede, šta sve može da se desi, šta je sve ugrozio, šta sve može da izgubi...
To je dobro jer priči daje još jedan nivo malo dublji od samih dešavanja.
Tako da u celini gledano vidimo da su ova dva segnmenta ipak dobro spojena.
- Ako scenario rastavimo na male delova, jednu po jednu scenu, jednaa po ojedan kadar, to je sve za pohvalu. Međutim ima potencijalni problem kako se sve to slaze u celini u jedan tok radoznalasti, napetosti i razresenja kod publike. Postoji mogućsnost da u prvom delu filma manjka tog nekog krupnijeg problema.
Naravno kad uzmemo sve u obzir, taj nedostatak tipičnog zapleta, verovatno je dobro zamenjen raznim detaljima i zanimljivostima koji se u isto vreme dešavaju.
Sad moram opet da napomenem da je to možda moj propust da to nisam osetio tokom čitanja. Film ionako ne deluje istio na sve gledaoce, tako da je moguće da ovo ipak nije greška.
Ipak tražio si da iskopam potencijalne probleme pa to i pokušavam.
Takođe je moguće ovo smatrati vrlinom jer scenario ima sopstvenu slobodu i nije ukalupljen u uobičajeni šablon...
--- Snaga likova
- Do problema nije došlo zbog snažnih odluka likova nego ih je priča (i neprikazani potezi likova) dovela u probleme. Glavni lik na početku priče nije ušao u probleme ni zbog tvrdoglavnosti ni zbog radoznalosti. On nije pokazao ni jedno ni drugo. Oni koji su zaista prouzrokovali problemi su sve do kasno u priči ostali skrveni. Tako da imamo samo to da su same okolnosti priče dovele likove u probleme. Stvari su im se jednostavno desile i oni su tu samo bespomoćne žrtve. Drugim rečima, ovo je u suštini opis slabih likova.
- Dobro je što glavni lik bar od polovine filma prolazi kroz transformaciju u snažnijeg lika. Donosi snažnije odluke. Vođen je sopstvenim idejama. Pred kraj viđamo i da je zadovoljniji svojim životom, na primer u sceni gde peče palačinke.
- Mogli bismo da kažemo da je ovde priča glavni/najzanimljviji lik što samo po sebi ima i mane i prednosti. Možemo da kažemo da je priča zanimljiva a takođe možemo da kažemo da su likovi slabi.
--- Još neka zapažanja i razmišljanja
- Nisam uspeo da se tokm čitanja uživim u ulogu režisera pa da zamislim atmosferu filma. Tokom ranijeg čitanja onog isečka od 30 strana sam imao utisak da je film više kriminalistički i zamišljao sam ga pomalo u Neo Noir žanru slično nekim scenama iz filma Seven. Ali taj utisak mi se kasnije izgubio.
Tokom ovog čitanja sam ga zamišljao kao klasičnu dramu bez neke karakteristične atmosfere.
- Imena likova su suviše jednostavna i imaju nekav šablon, Bane Crni, Mira, Petar, Zarko, Milan... svi su po jedna kratka reč.
Malo više raznovrsnosti tu treba uneti. Nekoga neka zovu po prezimenu nekog po nadimku, nekome nadimak prema tome kakva mu je narav, nekog po funkciji itd...
Na primer nije loše da se inspektor jednostavnio zove Inspektor...
Kada sva imena deluju kao da ih je isti čovek odredio onda je to manje realistično i manje ubedljivo.
Osim toga, sama raznovrsnost imena bi doprinela i snazi tih likova. Onaj Rovac, je recimo jako dobro i karakteristično ime.
(Pošto ja inače imam problema da popamtim likove u filmovima, taj problem sa imenima uvek primetim u scenariju jer moram posebno da se vraćam unazad da se setim koje ima je koji lik.)
- Glavnog lika nisam uspeo da zamislim ni u jendom poznatom glumcu. Ne znam da li je to moj propust ili je zato što scenario ne daje dovoljno odlučujuće funkcije likovima.
Razmišljajući o tome koji glumac iz poznatog filma bi bio uporediv sa glavnim likom ovog scenarija setio sam se da Leonardo DiKaprio ima nekoliko uspešnih filmova gde glumi nervoznog i relativno neuspešnog lika. Na primer u filmu Revolutionary Road (2008) je tip koji je slabiji od svog posla i svojih šefova. Na momente zatrpan problemima. Na momente se dosađuje. Na momente plane. To je nalik situaciji u kojoj je glavni lik iz ove priče. Ali u Revolutionary Road glavni lik ipak otkriva mnogo više emocija i svojih namera. Takav lik ipak može da se uklopi uz ovaj scenario ali nešto mi ipak nije išlo spontano da ga zamišljam tako. Uglavnom sam glavnog lika zamišljao kao više manje upadljivog i nekog ko skriva svoje namere i emocije.
- Motiv uzimanje pravde u svoje ruke u drugom delu filma je odličan. Svi ljudi bar nekad u svom životu požele da neko uzme pravdu u svoje ruke, tako da će se tu publika mnogo značajnije angažovati i navijati.
---
Nastavljam ovih dana sa ovom analizom. Sledi komentar konkretnih scena...