Odlično pitanje! Profesionalne video editing kartice su jedna od teme koje su na redu da o njima pisem na sajtu. Za sada cu ti obajsniti delove te problematike koje razumem. A nadam se da ce se prikljuciti i neko sa konkretnim iskustvima sa tim karticama.
sta ustvari znaci tacno 4:4:4?
To je jean od metoda digitalnog zapisa boje. U poredjenju sa ostalima je kvalitetniji jer omogucava da svaki pixel ima posebnu informaciju o njegovoj boji. Nedostatak je sto snimak sa takvim zapisom boja zauzima vise mesta.
Evo malo teorijskog objasnjenja:
Svaka boja koju vidimo moze se postici mesnjem crvene, zelene i plave svetlosti. Najprostiji digitalni zapis to i radi, tj. za svaki pixel je posebno zapisana boja pomocu tri podatka, znaci jacina crvene komponente, jacina zelene komponente, i jacina plave komponente. pomocu ta tri podatka svakom picelu se precizno moze odrediti nejgova boja koju ce gledaoc videti.
Taj najosnovniji nacin digitalnog zapisivanja slike u boji se zove
RGB (Red, Green, Blue tj. Crvena, Zelena, Plavi).
E sad ljudi su primetili da u prirodi na maloj povrsini obicno nema mnogo boja vec samo jedna u razlicitim nijansama. Na primer list sa drveca ili trave je ceo zelen samo nije jedne zelene nijanse vec mnogo zelenih nijansi. More je plavo ali razlicite nijanse plave. Oblaci su beli ali potpuno beli vec razlicite nijanse od bele do sive. Pustinjski pesak je žut ali ne ujednačeno več različite nijanse žute itd...
To je ljudima dalo ideju o prirodnijem zapisu boja od RGB-a. Umest R,G i B komponente zapisuje se
Hue (boja odredjena tackom na skali duginih boja) a druge dve komponente
Saturation i
Brightness odredjuju nijansu te boje. Šta se time postiglo?
Pošto je prirodni list zelene boje za ceo list može se koristiti ista Hue komponenta a a posebno za svaki pixel ove dve koomponente koje odredjuju nijansu. Za snimak neba moze se koristiti zajednica Hue komponenta jer je celo nebo plavo a posebno za scvaki pixel druge dve komponente koje odredjuju nijansu svakog picela... itd.
Znači koristćei ovaj prirodniji sitem boja
Hue, Saturation, Brightnes može se slika u boji zapisivati logičnije i štedljivije.
Kod
4:4:4 zapisa boja za svaki pixel se zapisuje sva tri podatak o njegovoj boji. 8 bitova za Hue, 8 bitova za Saturation i 8 bitova za Brightness. Znači ukupno 24 bita podataka za boju svakog pixela.
Kod štedljivijih metoda zapisa kao što je na primer
4:2:0 Hue je zajednički za svaak 4 pixela, a Saturation i Brightness su zajednički za svaka dva pixela. Tako da se za svaki kvadratic od 4 pixela potrosi 56 bita (24+8+8+8+8) umesto 96 (24+24+24+24) kao kod sistema 4:4:4.
Dakle otprilike 40% bitova se ustedi. Zapsi slike i videa moze da zauzme oko 40% manje mesta nego sa metodom 4:4:4 a gledaoc pri tome tesko moze da uoci neku razliku u kvalitetu.
Verovatn ovo nisam savrseno objasnio ali vise od toga i ne mroas znati. U sustini se svodi na sledece:
RGB i 4:4:4 metode su precizne ali snimci zauzmu vise mesta. Dok su metode kao 4:2:0 (koje se koriste za televiziju, DVD i DivX filmove) malkice manje precizne ali zato znacajno stedljivije.
Generalno je princip da tokom obrade bude sto manej konverzija i da se kvalitet sto vise cuva. Za capturing je svakako blje raditi sa 4:4:4 da bi tokom obrade imao sto manje gubitaka. A kasnije kada projekat bude gotov eksportuje se u odgovarajuci format za masovnu potrosnju (za kucne DVD plejer, za televiziju, za youtbe itd...) koji podrazumeva neke gubitke.